BBC News

Nasukani kitovi i 'delfini koji viču': Kako čovekova buka ugrožava morske životinje

Tri velika kita u okeanu

Tri velika kita u okeanu

Morski sonari, građevinske konstrukcije u vodi uz obalu, rudarenje u dubokim morima, ribolovačke kočarice, krstarice i druge aktivnosti doprinose velikom nivou buke.

Oluje, talasi i vetrovi pomešani sa cvrkutom ptica, zviždanjem kitova i raznim zvukovima drugih morskih životinja čine prirodan zvučni pejzaž okeana.

Ali dizanje stena u vazduh, tutnjanje brodskih motora i druga buka koju emituju ljudske aktivnosti postaju sve glasniji i glasniji.

Eksperti upozoravaju da sve to ostavlja opasne posledice po morske životinje.

Zvukovi imaju ključnu ulogu u kritičnim aktivnostima morskih vrsta, kao što je razmnožavanje, lov na hranu, održavanje društvene strukture i izbegavanje grabljivaca.

„Sve morske životinje su veoma akustične. Sluh je njihovo primarno čulo", kaže Lindi Vejlgart, koja proučava podvodno zagađenje bukom i njegove efekte na cetaceane (grupu morskih životinja koja obuhvata kitove, delfine i morske kornjače) od 1994. godine i konsultantkinja je švajcarske neprofitne organizacije za očuvanje prirode Oušnker (Oceancare).

Vajlgart navodi kao dve najveće pretnje sve veće brodske flote i vazdušne pištolje koji se koriste za pronalaženje naftnih rezervi ispod morskog dna.

Morski sonari, građevinske konstrukcije u vodi uz obalu, rudarenje u dubokim morima, ribolovačke kočarice, krstarice i druge aktivnosti doprinose velikom nivou buke.

„Naše ekonomske aktivnosti se povećavaju", kaže za BBC profesor Patrik Miler sa Univerziteta Sent Endrjus u Škotskoj.

„Mnoge od stvari koje radimo proizvode buku u svetskim okeanima. Tako da će se to samo pojačavati", dodaje on.

Tri velika kita u okeanu
Christian Harboe-Hansen
Kitovi kod ostrva Jan Majen u Norveškoj su među morskim bićima primoranim da se nose sa povećanom ljudskom aktivnošću koja dovodi do porasta buke okeana

Nivo buke u porastu

Studija merenja okeanske buke je relativno nova oblast.

Istraživači sa Univerziteta u San Dijegu u SAD su 2006. godine prosejali podatke iz 1964-1966. i 2003-2004. sa obližnjeg ostrva San Nikolas, 257 kilometara zapadno od Kalifornije.

Otkrili su da je buka iz 2003-2004. bila 10 do 12 decibela (dB) veća nego 1964-1966. godine – što je prosečno povećanje od 3 decibela po deceniji.

Od tada, ljudska aktivnost se samo još više povećavala.

„Brodska buka je jedna od glavnih pozadinskih buka po svetskim okeanima", kaže Miler, koji istražuje ovaj problem od 1997. godine.

„Postoje čvrsti dokazi da se ona samo pojačava", dodaje on.

Veliki tankeri natovareni robom na moru
Getty Images
Brodovi su među najvećim izvorima zvučnog zagađenja

Međunarodna fondacija za dobrobit životinja (IFAW) kaže da u okeanima u svakom trenutku ima 250.000 plovila, a da neki tereni brodovi emituju „čak 190 decibela buke, što je mnogo glasnije od poletanja aviona i otprilike isto bučno kao rok koncert."

Poređenja radi, kod ljudi, buka glasnija od 120 decibela može da izazove trenutno oštećenje sluha.

Ako nakratko čujete buku nivoa od 140 decibela, to može da izazove bol i dovede to trajnog oštećenja sluha.

Četiri istraživača iz čamca posmatraju kitove kod norveškog Arktika. Nose odeću visoke vidljivosti i imaju kamere, dvogled, a jedan ima ogromnu šipku koja se koristi za stavljanje vakuumske kape na kitove.
Natassia Eugenie
Patrik Miler (krajnje desno) već decenijama istražuje nivoe buke

'Život ili večera'

Svetlost se apsorbuje brže u vodi nego u vazduhu, smanjujući vidljivost, a mirisi se brže raspršuju, čineći čitav spektar morskih životinja izuzetno zavisnim od zvuka radi preživljavanja.

Cetaceani ispuštaju i primaju složene zvuke da bi komunicirali jedni sa drugima, plovili vodama, pronalazili hranu i radili mnogo toga još.

Ribe i beskičmenjaci koriste zvuk za ove osnovne životne funkcije.

Studija je pokazala, na primer, da hronično niske frekvencija zvuka takođe utiču na sposobnost mladih riba da pronađu kuću.

Beluga gleda u kameru sa glavom iznad vode
Getty Images
Beluge komuniciraju i kreću se zvižducima i klikovima

Zvuk putuje brže i dalje u vodi (oko 1.480 metara u sekundi) nego u vazduhu (343 metara u sekundi), što znači da on prelazi veće udaljenosti sa relativno malim gubitkom intenziteta ili glasnoće.

To donosi korist životinjama u njihovom prirodnom staništu, ali takođe pogoršava posledice ljudskih aktivnosti.

Studija sa Univerziteta u Bristolu, u Velikoj Britaniji, objavljena 2023. godine, pokazala je da delfini praktično viču da bi komunicirali jedni sa drugima, ali i dalje imaju problema da sarađuju.

Veliki sivi kit sa oznakom na leđima
Eilidh Siegal
Pričvršćivanjem oznaka na leđa kitova, naučnici su uspeli da utvrde korelaciju između zvukova sonara i smanjenja vremena hranjenja.

Naučnici su otkrili da kako su delfini bili izlagani sve većim nivoima buke čovekovog porekla, maltene su udvostručili trajanje i glasnoću njihovih zvižduka da bi nadjačali te smetnje.

Miler je bio deo tima koji je proučavao posledice podvodnog zagađenja bukom po kitove blizu norveškog vulkanskog ostrva Jan Majen u Arktičkom okeanu.

Oni su prikačili odašiljače na kitove, koji su se pridržavali vakumskim jastučićima.

Oprema bi otpadala posle dan-dva i bila pokupljena, omogućivši naučnicima da proučavaju nivo buke i kretanje životinja.

Istraživanje je pokazalo da podvodno zagađenje bukom koje prave ljudi kitovi registruju na sličan način na koji osete prirodne grabljivce.

Izveštaj, objavljen 2022. godine, zaključuje da se cetaceani suočavaju sa izborom „život ili večera", rekavši da povećanje buke sprečava kitove u sakupljanju hrane, što smanjuje nivo njihove energije.

„Kad bi čuli zvukove sonara, prestali bi potpuno da se hrane i odlazili na nekoliko dana. Dakle, to istinski utiče na njihovu sposobnost da koriste vlastito stanište na dobar način", objašnjava Miler.

„Ovo je razlog za zabrinutost za čitav svet, zato što nivo buke raste svuda, a životinje imaju sve manje i manje kvalitetno stanište."

Veliki kit izlazi iz vode dok ga posmatra mali tim naučnika koji plovi na malom čamcu
Harboe-Hansen
Miler i njegov tim su primetili da su kitovi prestali da se hrane nakon što su čuli zvuk sonara

Nasukani kitovi i druge posledice

Eksperti kažu da buka može da dezorijentiše životinje, što može da dovede do toga da se one nasuču na plažama i da izazove smrtne ishode na druge načine.

Pomorski sonari često se okrivljuju za masovno nasukanje kitova u različitim delovima sveta i mogu da utiču i na druge životinje.

Američka mornarica je 2015. godine pristala da ograniči upotrebu nekih vrsta sonara koji mogu nenamerno da naškode kitovima i delfinima u vodama blizu Havaja i Kalifornije.

„Mornarica je imala aktivan sonar srednje frekvencije koji se pokazao izričito povezanim sa smrtonosnim nasukanjem kljunastog kita i čak sa njegovom smrću na moru. Ali postoji i sonar niske frekvencije koji nije tako jasno povezan sa tim nasukanjem, ali zato ima mnogo širi raspon uticaja", kaže Vajlgart.

Lindi Vajlgart u jarko žutoj jakni stoji blizu pramca čamca i gleda u svoj dvogled. U pozadini se vidi arktička voda nežno obasjana suncem.
Lindy Weilgart
Vajlgart je proveo godinu dana ploveći preko Pacifika prateći grupe kitova spermatozoida

Njeni proračuni pokazuju koliki uticaj buka od 120 decibela (glasnoća grmljavine) može da ima na ekosistem.

„Aktivni sonar niske frekvencije može da zahvati 3,9 miliona kvadratnih kilometara", kaže ona – skoro ekvivalentno zajedničkoj površini Indije i Pakistana.

„Ako koristite taj nivo od 120 decibela, to uznemiruje kitove."

Vazdušni pištolji koji se koriste za lociranje rezervi nafte i gasa ispod morskog dna procenjuje se da ispod vode proizvode zvukove jačine i do 260 decibela, koji mogu da otputuju u okeanu čak 4.000 kilometara dalje.

Brošura organizacije Oušnker poziva se na naučne studije koje navode posledice.

„Kitovi perajari su se raselili iz vlastitog staništa kad su započela seizmička merenja, a raseljenje je trajalo mnogo duže od desetodnevnog seizmičkog merenja", navodi se.

Studija objavljena 2013. godine kaže da su seizmička merenja iz 2008. i 2009. godine „mogla doprineti masovnom mortalitetu narvala okovanih ledom u Kanadi i na Grenlandu."

Italijanski nosač aviona u zalivu La Specija
Getty Images
Sonar koji mornarice koriste za otkrivanje podmornica okrivljen je za nasukavanje kitova

Osetljivi divovi

U društvu njenog tada petogodišnjeg sina i desetomesečne ćerke, Vajlgat je provela godinu dana ploveći 50.000 kilometara preko Pacifika i nazad u 13 metara dugoj jedrilici, sledeći grupe ulješura za njeno postdoktorsko istraživanje.

„Pamtim koliko su osetljive na zvuk te ulješure bile. One su prilično velike. Čak su i ženke duge 11 do 13 metara, a mužjaci su dvostruko veći", kaže ona,

Vejlgart se priseća kako je morala da bude veoma tiha da bi ih posmatrala izbliza – čak i najtiši zvuk bi ih preplašio.

„Ponekad bismo pokušali da uđemo u vodu da bismo ih posmatrali pod vodom. Morali smo da budemo jako pažljivi da ne pljusnemo kod ulaska. Svakako niste smeli da skočite sa broda. Morali ste naprosto samo da uronite u vodu. Niste mogli da koristite peraja."

Stalna izloženost buci pojačava nivo stresa kod kitova, utičući na njihov imunitet i sposobnost razmnožavanja, ističe Vajlgart.

Ogromna platforma za naftu u Meksičkom zalivu, kod obale Tampika, država Tamaulipas, Meksiko
Getty Images
Vazdušne puške koje se koriste za pronalaženje nafte ispod morskog dna mogu proizvesti zvukove do 260 decibela

Postoji nacionalna i regionalna regulativa za kontrolu nivoa buke u okeanima, ali ne i primenjiva međunarodna regulativa za smanjenje te buke.

Nevladina organizacija Svetska fondacija za prirodu (WWF) kaže da bi smanjenje brzine brodova od samo 10 odsto smanjilo njihov nivo buke za 40 odsto.

BBC na srpskom je od sada i na Jutjubu, pratite nas OVDE.

Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]