Društvo
Marija na Klisi

Foto: print screen /YT
Kada sam pročitao poruku sina Marije Vasić, Milana Čanka, na X–u: „Moja majka, Marija Vasić, u 8 jutros započela štrajk glađu, štrajk žeđu, odbija terapiju i odbija infuziju. U pritvoru na Klisi.
Poručila je: „Tražim oslobođenje nezakonitog pritvora i ja ću svojim životom da protestvujem protiv toga, jer milost ne tražim, niti bih vam je dala”, posle dva meseca pritvora i optužbi koje nemaju nikakvo utemeljenje u zakonu i na osnovu nezakonito prikupljenih dokaza – shvatio sam zbog čega mi se ličnost Marije Vasić, profesorke sociologije u gimnaziji Jovan Jovanović Zmaj u Novom Sadu, izdvaja od svih „sužnjeva” tamnice na Klisi. Istinski heroji protesta pored studenata su prosvetni radnici, i srednjoškolci. Marija Vasić, profesorka sociologije iz novosadske gimanzije Jova Jovanović Zmaj, upravo je taj ugledni pedagog, ugledne škole, iza kojih svake godine u život ulaze učenici sa vrednostima koje demonstriraju u proteklih pola godine.
Ne poznajem Mariju lično. Znam da je napisala dve knjige o novosadskoj raciji i holokaustu, učestvovala u snimanju potresnog filma o novosadskoj raciji „Novosadsko sećanje”… Pogledati bar kraj.
Ovo je deo Marijinog časa iz filma „Novosadsko sećanje”. I ovaj čas je utamničen.
Pitao sam nekoga ko je poznaje i dobio odgovor: „Bojim se da je ona mrtva ozbiljna u štrajku i da će ići do kraja”.
U Marijinom portretu u listu Danas, ističe se antifašizam, i učešće u prvim redovima protesta u poslednjim decenijama.
I poruka, citat narodnog heroja Radeta Končara, kojeg su pred streljanje 1942. godine, krvnici pitali da li traži pomilovanje: „Milost ne tražim niti bih vam je dala”, jasno definiše vrednosti, ove heroine. Marija se odlučila za štrajk glađu i žeđu, spremna da dâ život protiv nepravde, što je suština njenog angažmana. Znam, mnogi su štrajkovali glađu, ali ovo je posebno, osećam. Kada sam pitao poznatog političkog zatvorenika Mihajla Mihajlova (posle Đilasa u komunističkoj Jugoslaviji, proveo najviše u zatvorima), kako mu je uspevalo da se uvek izbori za svoja prava u zatvoru, za razliku od drugih, rekao mi je da je uvek u štrajk ulazio spreman da ide do kraja, do smrti. I da oni koji nisu na to spremni brzo budu otkriveni i tako propadaju štrajkovi.
Sve što sam čuo o Mariji, potvrđuje da je ona spremna da do kraja istraje u borbi za ideje slobode i demokratije, pravne države, za ideje antifašizma, da je to vrlo aktuelna borba danas.
I zbog toga, mislim da je ne treba nagovarati da prestane sa štrajkom, kao što vidimo u brojnim reakcijama, komentarima i na društvenim mrežama. Nije u redu. To su prepoznali i njeni đaci, koji joj poručuju: „… Gradivo iz predmeta sociologija, možda i zaboravim, ali ne i Vaš lični primer hrabrosti, borbe i istrajnosti. Sada mi ocenjujemo. Vaša ocena je 5 sa iskrenim divljenjem”.
Ona je tu odluku donela svesno, duboko privržena idejama za koje se bori. Jer, šta nam inače preostaje ako nema slobode.
U neslobodnom društvu, ona je još i zatvorena u kazamatu. Na Klisi. Pokušaj ponižavanja, uterivanja straha. Marija odgovara na način koji potpuno razara te planove i očekivanja.
I zbog toga je važno da se svi pokrenemo u protest solidarnosti sa Marijom, i drugim političkim zatvorenicima, u zatvoru ili van zatvora, u zemlji ili van zemlje. To će predstavljati mnogo veće priznanje za Marijinu žrtvu, nego apelovanje da promeni svoju važnu, etički snažnu odluku, i za političku doslednost koju praktikuje.