Ekonomija

CEP: Povećanje minimalca dobro, ali i dalje nedovoljno za pristojan život

foto/ ilustracija novac

foto/ ilustracija novac

Najavljeno povećanje minimalne zarade u Srbiji zvuči impresivno, sve dok minimalnu zaradu ne uporedimo sa stvarnim troškovima života u Srbiji, saopštio je danas Centar za politike emancipacije, koji podržava najavljeno povećanje minimalca od oktobra, ali upozorava da je i taj uvećani iznos i dalje daleko od potrebnog za elementarno pristojan život.

Minimalna zarada je trenutno za 10.000 dinara ispod praga rizika od siromaštva za tročlano domaćinstvo koji iznosi 64.000 dinara. Sa oktobarskim i januarskim povećanjem, minimalna zarada će dostići ovaj iznos, ali će uz rast inflacije i prag rizika od siromaštva porasti, ukazuje ta organizacija.

Navodi da će vanredno povećanje minimalne zarade od 9,4 odsto od oktobra 2025. godine dobro će doći svim radnicama čija se osnovna zarada ove godine kreće oko minimalnih 54.000 dinara.

Ističe da bi najavljeno povećanje od 10,1 odsto od januara 2026. uz povećanje od 13,7 odsto početkom ove godine, kumulativno značilo povećanje od 33 odsto u proteklih 12 meseci.

Prema proračunu Clean Clothes Campaign mreže, plata za život u Srbiji za 2023. godinu iznosila je 144.457 dinara, što je gotovo tri puta više od trenutne minimalne zarade, pa je jasno da će i uz sva povećanja oko 300.000 radnica i radnika u Srbiji i dalje živeti u siromaštvu.

Proračun plate za život polazi od objektivnih troškova života i govori nam koji je to najniži iznos zarade koji bi radnicima i njihovim porodicama omogućio elementarno pristojan život, stoji u saopštenju.

Plata za život pokriva osnovne životne potrebe uključujući hranu, odeću, stanovanje, obrazovanje, adekvatnu zdravstvenu zaštitu, troškove higijene, kao i nešto novca za slobodno vreme, kulturu i odmor.

Radnici u Srbiji se trenutno, sa minimalnom zaradom, moraju odreći gotovo dve trećine ovih potreba, upozorava Centar.

Umesto da se meri sa realnim troškovima života, iznos minimalne zarade u Srbiji decenijama unazad ne dostiže ni one parametre za koje smatramo da ilustruju život na rubu egzistencije.

Pored praga od rizika od siromaštva, jedan takav parametar je i minimalna potrošačka korpa, prema kojoj se i na osnovu zakona meri iznos minimalne zarade.

Ako imamo u vidu da minimalna potrošačka korpa govori o potrošnji tri najsiromašnija sloja domaćinstava, u koja spadaju staračka, samačka i domaćinstva koja preživljavaju uz pomoć narodne kuhinje, vidimo da se na ovaj način siromaštvo postavlja kao norma.

Da bismo prekinuli ovu praksu, potrebna nam je privredna strategija kojoj će glavni motiv biti dobrobit radnika, a ne zaštita profita multinacionalnih korporacija koje u velikoj meri diktiraju cenu rada u Srbiji.

 
Kako bismo u tome uspeli na duži rok, potreban nam je što širi društveni front koji će se odupreti normalizaciji siromaštva i zahtevati dostojanstvene zarade za dostojanstven rad, ističe Centar i poziva radnike da se pridruže borbi za bolje uslove života i rada potpišu Deklaraciju o plati za život i na: www.platazazivot.rs