BBC News

Zašto mladi muškarci imaju problem sa mentalnim zdravljem, a ne traže pomoć

Dečak drži uljani portret lica preko svog lica

Dečak drži uljani portret lica preko svog lica

Istraživanja pokazuju da dečaci u mladalačkom dobu i mladići često ne traže pomoć zbog stigme, pretpostavki o muškosti i nedostatka sistema podrške za mlade.

Dečak drži uljani portret lica preko svog lica
Getty Images

Poslednjih godina je svet postao svestan porasta problema sa mentalnim zdravljem kod mladih ljudi, a jedna grupa je posebno ugrožena: dečaci i mladići.

Decenije istraživanja pokazale su da su muškarci manje skloni od žene da zatraže pomoć za njihovo mentalno zdravlje – 40 odsto manje skloni, kaže jedna američka studija iz 2023. godine.

Ali još uvek znamo vrlo malo o tome kako – ili kada – tinejdžeri i mladići traže pomoć.

„To je zabrinjavajuće”, navodi pregled iz 2024. godine objavljen u časopisu Evropska dečja i mladalačka psihijatrija, „budući da je stopa samoubistava kod dečaka i mladića vrlo visoka, ali je zato niska stopa korišćenja ovih usluga."

Šta podstiče ovaj nesklad – i kako mogu škole, roditelji i političari da se uključe i pomognu?

Patnja u tišini

Globalno gledano, svaki sedmi adolescent starosti između 10 i 19 godina doživljava neki mentalni poremećaj, prema istraživanju Svetske zdravstvene organizacije (SZO) iz prošle godine.

Ono je pokazalo da su najčešći poremećaji depresija, anksioznost i bihejvioralna stanja, a samoubistvo ostaje treći vodeći uzrok smrti među osobama starosti između 15 i 29 godina.

Prema Lensetovoj psihijatriskoj komisiji, i do 75 odsto svih stanja mentalnog zdravlja započinje pre 25. godine, sa vrhuncem pojavljivanja simptoma sa samo 15 godina.

Iako su mladi ljudi fizički zdraviji nego ikad, u mentalnom pogledu imaju problema, a taj broj samo raste, čineći ovo „opasnom fazom" u mentalnom zdravlju mladih.

A opet, uprkos potrebi za njom, mnogi dečaci i mladići ne koriste usluge mentalnog zdravlja koje su im na raspolaganju.

„U proteklih 15 do 20 godina, videli smo alarmantan rast rasprostranjenosti stanja mentalnog zdravlja i kod mladića i kod devojaka, ali traženje pomoći je mnogo ređe kod mladića", kaže profesor Patrik Mekgregori, psihijatar i izvršni direktor Oridžena – australijskog Nacionalnog centra za izvrsnost mentalnog zdravlja mladih.

Ta nevoljnost često znači da mladi muškarci traže pomoć tek kad nastupi kriza.

Društvene norme oko emocionalne čvrstine i samodovoljnosti često odvraćaju dečake od traženja pomoći, rekli su eksperti za BBC, dodavši da studije dosledno pokazuju da dečaci internalizuju poruku da je pokazivanje ranjivosti znak slabosti.

Doktor Džon Ogrodničuk, profesor psihijatrije na Britanskoj Kolumbiji u Kanadi i direktor HeadsUpGuys, centra za pomoć mentalnog zdravlja muškaraca, objašnjava da mnogi dečaci i dalje izjednačavaju traženje pomoći sa neuspehom.

„Ako govorimo o muškoj socijalizaciji, ima mnogo uputstava šta muškarci smeju a šta ne smeju da budu: stoici, snažni, da drže kontrolu, da ne pokazuju slabost ili ranjivost, da rešavaju probleme sami", kaže on.

„Možete da vidite kako mnoge od ovih stvari služe kao prepreke formiranju veze sa vašim emocionalnim životom i traženju pomoći ako vam je potrebna."

Doktor Ogrodničuk ističe da kad je pomoć osmišljena prema potrebama muškaraca – po tonu, rečniku i pristupu – angažovanje se pojačava.

Dečak sedi na podu škole
Getty Images
Uprkos potrebi, mnogi dečaci i mladići ne koriste dostupne usluge mentalnog zdravlja

Neformalni pristup

Skorašnja istraživanja su prepoznala nekoliko drugih tema pored socijalnih normi i stigme u vezi sa pokazivanjem slabosti koja oblikuju kako dečaci doživljaju pomoć u mentalnom zdravlju.

Mnogi dečaci ne prepoznaju simptome niti znaju kako da zatraže pomoć, često se ne osećajući prijatno u formalnim kliničkim okruženjima.

Dečaci i mladi muškarci često više vole neformalnu pomoć, kao što su razgovori sa prijateljima ili anonimna, onlajn podrška, i više rezultata daju poruke prijateljski nastrojene prema muškarcima koje su u skladu sa traženjem pomoći sa snagom, odgovornošću i akcijom.

To je dovelo do toga da neke službe za pomoć mladima izbacuju tradicionalne kliničke modele.

U Australiji, na primer, organizacija za mentalno zdravlje mladih Oridžen je zajedno sa mladima organizovala mesta koja nude „meki ulazak" – neformalna okruženja u kojima može doći do razgovora.

„Mladi muškarci možda ne reaguju dobro na sedenje u sobi za konsultacije prilikom prvog kontakta. Oni možda ne žele da sede i budu intervjuisani", kaže izvršni direktor Oridžena Patrik Mekgregori.

„Oni bi možda radije da vode opušteniji razgovor, dok rade nešto drugo – kao što je, na primer, odlazak u šetnju ili igranje partije biljara ili stonog tenisa."

Društvene mreže: prijatelji ili neprijatelji?

Društvene mreže su dvosekli mač: one mogu da povežu izolovane tinejdžere i pruže korisne informacije, ali i da ih izlože štetnom sadržaju i toksičnim idealima muškosti.

„Većina mladih ljudi se sada povezuje sa sadržajima muškaraca i influensera muškosti", kaže doktor Sajmon Rajs, klinički psiholog i svetski direktor Instituta za muško zdravlje Movember.

Movemberovo istraživanje je pokazalo da mnogi mladi ljudi koji učestvuju u sadržajima „muškosfere" (manosphere) imaju lošije mentalno zdravlje od njihovih vršnjaka.

Ali Rajs ističe da nije sav sadržaj negativan i da društvene mreže mogu takođe biti korisna alatka za poboljšanje mentalnog zdravlja.

„Želimo da budemo sigurni da možemo da iskoristimo pozitivne strane društvenih mreža za spajanje zajednica, pružanje dobrog zdravlja i informacija o mentalnom zdravlju, dok istovremeno minimizujemo mogućnosti štete."

Međutim, on kaže da mehanizmi algoritama društvenih mreža predstavljaju ozbiljan izazov jer su osmišljeni tako da distribuiraju sadržaj koji će verovatnije biti viralne prirode, a teško je da pozitivni, zdrav sadržaj „pobedi algoritam".

Profesorka Mina Fejzer, predsednica adolescentske psihijatrije na Oksfordskom univerzitetu, slaže se da je od ključne važnosti naučiti tinejdžere i roditelje kako funkcionišu algoritmi društvenih mreža, ukazujući na istraživanje koje će uskoro biti objavljeno a prema kom je trećina mladih ljudi na društvenim mrežama u proteklom mesecu videla sadržaj povezan sa samopovređivanjem.

Ali profesorka Fejzel dodaje da društvene mreže nisu jedine krive i da takođe treba uzeti u obzir šire promene u društvu.

„Porodične i strukture zajednice dramatično se menjaju, a društvene mreže potencijalno mogu da odigraju ulogu podrške mnogim mladim ljudima", kaže ona.

Tinejdžer gleda u telefon
Getty Images
Psihijatri naglašavaju da nisu svi sadržaji na društvenim mrežama negativni i da neki od materijala mogu biti korisni za poboljšanje mentalnog zdravlja

Faktor usamljenosti

Jedan od najsveobuhvatnijih – i najzanemarenijih – izazova sa kojima se suočavaju mladići je usamljenost.

Prema Galupovoj anketi sprovedenoj u maju, 25 odsto američkih muškaraca starosti između 15 i 34 godine reklo je da su se osećali usamljeno značajni deo prethodnog dana, više od nacionalnog proseka od 18 odsto i ukupnog proseka za žene, takođe 18 odsto.

Silueta dečaka
Getty Images
Nedavni podaci pokazuju da su usamljenost i nedostatak svrhe dva najčešća stresora među mladićima

Doktor Ogrodničuk kaže da njihovi podaci iz HeadsUpGuys pokazuju da su usamljenost i odsustvo svrhe dva najčešća izazivača stresa među mladim muškarcima.

Eksperti ističu potrebu za obezbeđivanjem sigurnih prostora u kojima mladići mogu da stiču prijateljstva i govore otvoreno – ne samo na specijalizovanim terapijskim sesijama, već i u svakodnevnim interakcijama.

To bi moglo da znači programe mentorstva, grupe za podrške vršnjacima ili prosto preispitivanje kako govorimo o mentalnom zdravlju u učionicama.

Uloga škola

„Postoji prilično pozitivan trend da kad mladi muškarci zaista potraže pomoć, ona se obično ispostavi korisnom za njih", kaže profesorka Mina Fejzel.

„Moglo bi zapravo da ne bude važno gde je ta pomoć pružena: mogla bi da bude u školi, mogla bi da bude u socijalnim službama, mogla bi da bude u zajednici."

Takođe je sve više dokaza da školska kultura igra veliku ulogu u blagostanju mladića.

Akademski pritisak, posebno u kontekstu kada dečaci zaostaju za devojčicama, može da pojača anksioznost, nezadovoljstvo i gubitak interesovanja.

Profesorka Fejzel veruje da škola mora da bude redefinisana tako da funkcioniše bolje za dečake.

„Većina svetske dece ima pristup školama", kaže ona, „tako da je možda to pravo mesto gde zaista moramo da razmislimo ne samo o akademskom obrazovanju dece, već i o široj ponudi onoga šta znači razvijati se kao adolescent – posebno kad su u pitanju dečaci."

BBC na srpskom je od sada i na Jutjubu, pratite nas OVDE.

Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]